SAMOS - Xisco Bonilla 2 стр.


Brat i sestra hodali su držeći se za ruke uzduž plaže obrasle drvećem tamarinda. Janira je željela poći s majkom kako bi vidjela što je to toliko važno prekinulo majku u pripremi objeda. Žustro se borila kako bi se otrgnula iz bratove ruke dok ju je on gotovo vukao prema čamcu. Uspio ju je smiriti obećavši joj da će se igrati čim se pridruže sestrama. Stigavši na pristanište, pogledao je prema plaži i uvjerio se da su brodolomci već bili pri svijesti i u sjedećem položaju, dok su im roditelji pomagali da se osuše. U daljini je ugledao i jasni odraz svog susjeda Andreja kako nestaje pored tamarinda. Bio je to čudan čovjek koji se nije družio ni s kim u selu. Samo ga je koji put vidio kako razgovara s ocem, dok su se razgovori s ostatkom obitelji svodili na službene pozdrave i kratke komentare o vremenu.

Špilja se nalazila na zapadu male uvale, na suprotnoj strani od njihove kuće. Prilaz špilji, ne računajući poneku stijenu nastalu prolaskom vremena, bio je lagan bez obzira što je ulaz u špilju bio skriven od pogleda neobičnim zavojem od stijena. Štoviše, većina stanovnika sela nije se ni sjećala špilje. Sastojala se od male šupljine nastale u stjenovitom zidu koji je ulazio u more. Imala je samo jednu komoru u koju je lako moglo stati desetak osoba iako, zahvaljujući velikom ulazu, nije postojala mogućnost dobre zaštite od nevremena, zbog čega se nikad nije iskoristila kao prebivalište već se pretvorila u omiljeno igralište djece Teopulos.

Janira i Almik došli su do špilje noseći ribarske mreže. Naišli su na svoje sestre, Telmu i Nerisu, kako u kutu slažu školjke koje su prikupile šečući plažom u zoru. Telmine smeđe kovrče padale su joj preko očiju boje meda. Otac je znao da će stasati u dobru ženu jer je sa svojih četrnaest godina bila gotovo spremna napustiti roditeljski dom i zaručiti se s nekim lokalnim ribarom. Imala je lijep stas, bila je dobro odgojena i pristojna i, kao i Almik, poznavala je osnove grčkog pisma. Otac je potonju temu smatrao vrlo bitnom jer sam nikad nije imao priliku naučiti pa je inzistirao da Almik nauči stariju sestru sve što je naučio kod seoskog starješine, protivno majčinoj volji koja je pismenost smatrala beskorisnom. Sve te vrline i sposobnosti činile su je dobrom kandidatkinjom za najbolje seoske mladiće. Štoviše, Hermes je već, iza leđa žene i starije kćeri, razgovarao s nekim obiteljima u selu.

Nerisa je imala devet godina, jednu manje od Almika i bila je izrazito živa i nestašna. Majka je oduvijek govorila da je Zeus pogriješio kad ju je stvorio u obliku žene i da je trebala biti muškarac. Sva uglađenost i nježnost koju je posjedovala njezina starija sestra, kod nje je bila odsutna. Imala je dječje tijelo, stalno zapetljanu kosu i ruke i noge pune ogrebotina prouzrokovanih padovima i skokovima za vrijeme lova na razne životinje u okolini. Njezine nemirne oči boje bistrog meda, slične sestrinima, odražavale su živost njezinih pokreta.

Zdravo, Nerisa! Zdravo, Telma! Nije li vam dosadno igrati uvijek istu igru? pitao ih je Almik promatrajući školjke.

 Razdvajamo ljuske sa školjki koje smo pronašle jutros na plaži odgovorila mu je sa smjiješkom Nerisa.

 Janira, pogledaj pronašli smo dvije morske zvijezde i ogromnog morskog puža prekinula je razgovor Telma. Ustala se i primila mlađu sestru za ruku kako bi izbliza promotrila dragocjeni nalaz-. Pogledaj! Ova zdrobljena školjka podsjeća na rodin ugriz koji imamo na nozi. Janira je čučnula kako bi provjerila i potvrdila sličnost školjke i rodinog ugriza koji su imali svi četvero na nozi, nasmiješila se vidjevši sličnost i, izgubivši interes, počela se igrati sa školjkama.

Otac je rekao da moramo zakrpati ove mreže prije objeda naglasio je Almik s dozom autoriteta dok ih je izvlačio iz svežnja kojeg je nosio na leđima.

 Pusti ih neka se igraju. Mi ih možemo zakrpati bez njihove pomoći. rekla je Telma pregledavajući vještim okom mreže-. Jesi li donio sve potrebno? Almik je potvrdno kimnuo glavom.

Ostali su u špilji do podneva. Djevojčice su se igrale sa školjkama raspoređujući ih u različite skupine; prvo po obliku, zatim po boji. Telma i Almik su prvo očistili mrežu, već polusuhu i počeli je krpati sa sigurnošću proizašlom iz prakse. Kad su završili s krpanjem, Almik je već ispričao Telmi sve o brodolomcima i, kako je već prošlo podne, ponudio se ići provjeriti kad će biti objed. Zaobišao je stijene pored špilje i našao se licem u lice s ocem.

Zdravo, sine, taman sam pošao po vas za objed. Kreni prema majci, a ja idem po sestre. Almik je kimnuo glavom i zaputio se prema kući dok je njegov otac išao prema špilji po kćeri.

Sunce se lagano počelo spuštati svojim uobičajenim putem kad su svi stigli do kuće. Almik se već pridružio majci u kući. Vani, na uglu kuće, brodolomci su sjedili ušuškani u pokrivač, podupirući se uza zid kuće i grijući se zrakama sunca. Njihovi prazni pogledi bili su izgubljeni na plavom horizontu. Djevojčice su ih promatrale s neskrivenom znatiželjom i međusobno šaputale. Otac im je naredio da uđu u kuću, prozborio par riječi s brodolomcima i potom im se pridružio u kući. Stol, napravljen od starih ploča, bio je okružen dvjema velikim klupama. Na jednoj je već sjedilo troje mlađe djece, Almik, Narisa i Janira. Druga je još bila prazna.

Niobe, svi smo prisutni. Što si pripremila za objed? Njegova žena se približila stolu noseći pladanj s hranom.

Hermes, sjedni, ohladit će nam se hrana odgovorila je suho i gotovo odrješito žena-. Telma, sjedni i ti. Najstarija kći upravo je donijela na stol vrčeve napravljene od maslinovog drva, napunila ih vodom i sjela između svojih roditelja, kao zid između dvije granice.

Hermes, bojeći se prirodnih i natprirodnih snaga svijeta, podigao je ruke zahvaljujući bogovima na hrani koju će pojesti, dok je šaputao jednostavnu molitvu. Djeca su šutjela i slušala oca dok je Niobe zamišljeno gledala kroz prozor. Hermes je završio molitvu i dao znak da se može početi jesti. Imali su samo jedan pladanj na stolu, pun kuhanog povrća i ukusnih komada različitih vrsta ribe koje je Hermes posebno odvojio za proslavu sinovog rođendana. Janira je odlučno uzela komad brancina. Almik, Telma i Nerisa su je slijedili, dok je Niobe slala ledene poglede prema mužu.

Mogao si se posavjetovati sa mnom prije nego što si im pritekao u pomoć. Nikad se ne savjetuješ sa mnom, ne znaš tko su ni otkud dolaze šaptala je osuđujućim glasom dok je pogledavala prema zidu pored kojeg su se odmarali brodolomci, skriveni od pogleda i udubljeni u vlastite misli.

Pomoći ljudima u potrebi nije nešto što bi se trebalo prije raspravljati; to je naša dužnost odgovorio je Hermes mirnim glasom-. More ne prepoznaje plemena, rase ni klasni sustav i postupa jednako sa svima. Zaboravljaš da su i naši očevi poginuli na moru. Njegova žena je spustila pogled, prisjećajući se oca. Zabolio ju je mužev komentar-. Posejdon može biti jako uvjerljiv kad želi i ako su naši gosti preživjeli, tko smo mi da preispitujemo božanski sud.

 Znaš da nije dobra ideja dovoditi strance ovdje. Samo će nam donijeti probleme. negodovala je Niobe, zabrinutog i napetog izraza lica. Djeca su slušala bez prekidanja.

Kartažani su. Zahvalili su mi se i zamolili da ih pustimo da odu što prije, ali sam ih odbio jer ne mogu nastaviti put u stanju u kojem jesu. Niobe je uzviknula i podignula ruke u zrak. Bila je na rubu strpljenja.

Zamole te da odu, a tih ih odbiješ? Zar nikad ne misliš na mene?

Naša djeca moraju naučiti što je ispravno, a što ne. Ovi ljudi trebaju pomoć i nijedan Teopulos ih neće odbiti. Nema rasprave! odrješito je odgovorio Hermes.

Naša djeca moraju naučiti što je ispravno, a što ne. Ovi ljudi trebaju pomoć i nijedan Teopulos ih neće odbiti. Nema rasprave! odrješito je odgovorio Hermes.

Imaš pravo, oče. potvrdila je Nerisa.

Ti se ne miješaj u razgovore odraslih! ukorila ju je majka oštrim pogledom na što je djevojčica spustila glavu.

Što im se dogodilo? pitao je Almik pokušavajući smiriti situaciju.

 Najbolje da nam oni sami objasne. Pojedimo u miru i kad završimo pozvat ćemo ih ovamo. Pojeli su već nešto prije i odlučili su nas pustiti da objedujemo u miru. Sve će nam ispričati pa ćemo ih pustiti da odspavaju kako bi povratili snagu.

Objed je prošao u napetosti i potpunoj tišini koju nitko nije htio prekinuti. Završili su objed s crvenim jabukama i Telma je ustala napraviti čaj.

Almiče, izađi i pristojno ih upitaj žele li ući i popiti topli čaj od mente koji priprema tvoja sestra. Dječak je neodlučno ustao-. Oče, ne govorim kartaški jezik ispričao se-. Ne brini, pričaju grčki i savršeno nas razumiju objasnio mu je otac sa smiješkom na licu.

Almik se vratio i na vratima pričekao brodolomce. Dva muškarca ušla su polako unutra, naklonivši se u znak pozdrava, još uvijek umotani u pokrivače. Telma je donijela dva stolca i počela servirati čaj.

Sjednite, prijatelji! Hermes je ustao pokazujući im na stolce.

 Hvala! odgovorile su pridošlice na grčkom.

Ovo su moja djeca. Almik danas puni deset godina i dobar je ribar. Dječak se naduo od ponosa zbog pohvale-. Telma je najstarija od mojih kćeri. Morat ćemo joj uskoro potražiti muža kako bi nam rodila snažnu unučad. Nerisa i Janira su najmlađe i svojim smijehom uveseljavaju našu kuću. Djevojčice su se smiješile dok se Telma crvenila.

Zahvalni smo vam na gostoljubivosti jači od dvojice kartažana govorio je ponešto drugačijim, ali ipak razumljivim grčkim jezikom-. Imali smo vrlo teške dane.-Pogledao je svog kolegu koji je kimnuo.

Što vam se točno dogodilo? pitao je Almik s neskrivenom znatiželjom-. Kako ste došli ovamo?

 Znaš, dječače, priča je ponešto duga i počinje prije par mjeseci pa vam ne želimo dosađivati.

Samo naprijed, zanima nas vaša priča, ako vam nije problem ispričati je potaknuo ih je Hermes držeći šalicu čaja u rukama.

U redu onda. Kako sam rekao, sve je počelo prije par mjeseci kada je umro Agatoklo od Mesine. Poznajete li Mesinu? Djeca su se začuđeno pogledala. Hermes je kimnuo bez uvjerenja i krajičkom oka pogledao prema ženi.-. To je grad koji se nalazi na otoku Siciliji, otoku poput vašeg, ali puno većem. Uglavnom, nakon Agatoklove smrti, njegova elitna straža, samoprozvana Mamertini ili Sinovi Marsa, pobunila se protiv sirakuške prevlasti s namjerom da pretvore Mesinu u nezavisno kraljevstvo. Roditelji i djeca pozorno su slušali.

 Hijeron, novi zakoniti kralj Sicilije nastavio je drugi brodolomac-, ih je porazio i približio se Mesini. Mamertini su zatražili pomoć od Rima i suočivši se s nesrazmjerom moći, Hijeron je zamolio Kartagu da pošalje pojačanja u njegovo kraljestvo kako ga Rimljani ne bi zgrabili u bitci, budući da se Mesina nalazi na lokaciji od velike strateške važnosti kroz koju mora proći sva trgovina koja ide prema Apeninskom poluotoku.

Situaciju smo držali pod kontrolom nastavio je jači brodolomac- kada su nas rimske postrojbe, poslane od strane konzula Apija Klaudija, iznenadile iskrcavši se duž naših linija i porazile postrojbe kralja Hijerona te poslije napale našu bazu na rtu Peloro. Rimska vojska bila je zadivljujuća, odlično organizirana. Bili bismo ih porazili da se bitka nije proširila na more i par brodova, uključujući i naš, odvojilo se od grupe. Rimljani su shvatili što se dogodilo i poslali šest rimskih trirema u potjeru. Vjerojatno su mislili da se na nekom od brodova nalazi sam Hijeron ili netko od njegove rodbine. Prvog dana uništili su dva broda, dok smo mi danima uspješno bježali dok se nismo našli u blizini otoka. Popio je malo aromatičnog napitka kako bi pročistio grlo-. Konačno su nas sinoć dostigli, ukrcali se iznenada na brod nakon čega je došlo do pokolja. Nas trojica uspjeli smo skočiti u more i tako se spasiti od masakra.

Ali samo ste dvojica ovdje prekinuo ih je Almik tjeskobno.

Da, imaš pravo. Ascipo se utopio prije zore. odgovorio je stranac tužnog izraza lica.

Žao nam je rekao je Hermes želeći se ispričati zbok sinovog nesmotrenog komentara.

Bez brige. Takve stvari se događaju. Nemamo se pravo žaliti na sudbinu koju nam dodijele bogovi; dobro to znaju Melkart i Ešuman. Sada se moramo pripremiti kako bismo se što prije vratili u našu zemlju. Ne znamo što se događa na Siciliji.

Jutros smo sin i ja vidjeli rimski brod kako se šulja u blizini.

 Moguće je. Rimljani su stručnjaci u pronalaženju i ubijanju brodolomaca. Moguće je da su i drugi kolege uspjeli skočiti u more kako bi si spasili život. Djeca su ih gledala širom otvorenih očiju.

 Dobro, pretpostavljam da ste umorni i da biste htjeli malo odspavati prekinuo je Hermes koji nije htio da brodolomci odu u krvave detalje pred djecom. Ustao je i naredio djeci da isto učine-. Mi imamo druge obaveze tako da iskoristite vrijeme za odmor. Supruga je pripremila ležajeve kako bi vam bilo ugodno spavati. Sutra ćemo vidjeti kako možemo organizirati vaš povratak. Možda vas neki brod može odvesti do neke od vaših kolonija.

Vrlo smo vam zahvalni. Dobro da smo došli na područje gdje Rim nema takav utjecaj. Još uvijek se boje zemalja koje su pripadale Aleksandru Velikom.

Tako je. Naš se otok nalazi pod upravom Ptolomeja od Egipta. Ovdje ste sigurni od Rimljana- uvjeravao ih je domaćin.

Hermesova i Niobina djeca izašla su iz kuće glava punih priča brodolomaca koje su ih vodile u nepoznate krajeve. Razgovarali su o bitkama o kojima su slušali u pričama o svojim bogovima i antičkim grčkim herojima, koje su im se činile daleke u vremenu. Na kraju krajeva, na Samosu je jedina opasnost bila iskrcaj pirata, iako se to događalo samo na otvorenom moru.

Telma, koja je promatrala kako je priča utjecala na njezinu najmlađu sestru, uzela je Janiru u ruke i nježno joj objasnila da su Kartažani malo napuhali priču, da ni Rimljani niti itko drugi nije činio tako loše stvari i da se nema oko čega brinuti. U međuvremenu su Nerisa i Almik komentirali priču koju su čuli od brodolomaca zamišljajući situacije koje su proživjeli kartaški mornari i divna mjesta iz kojih su dolazili.

Hermes je nakon nekoliko trenutaka izašao iz kuće i krajičkom oka pogledao Niobe koja je, i dalje ljuta, ozbiljnog izraza gledala prema horizontu. Žalio je što je bila tako hladna prema ostalima. Pomislio je da je pokušati uvjeriti, ali je ipak odustao i zaputio se prema djeci.

Telma, Almiče, današnji je dan bio neobičan. Odite se igrati u špilju, a mi ćemo vas predvečer potražiti kako bismo večerali. Tako će naši gosti lakše povratiti snagu. U međuvremenu ćemo mi odnijeti ribu Andreju da je pokuša prodati u konobi. Nećemo puno zaraditi u ovo vrijeme, ali bolje išta nego ništa.

Poslušavši oca, djeca su krenula prema plaži kako bi obalom došli do pristaništa i krenuli puteljkom koji vodi do špilje. Sa svog položaja savršeno su mogli čuti šum mora. Lagani morski povjetarac pretvorio se u veseli vjetrić koji je mreškao valove, stvarajući pjenaste krune na vrhovima.

Kad su stigli do pristaništa, Almik je odlučio provjeriti je li barka dobro zavezana. Iako je uvalica bila dobro zaštićena morem, nikad nisi mogao biti u potpunosti siguran. Sestre su pričekale da završi te uzele drugu ribarsku mrežu, sad već potpuno suhu, kako bi je zakrpale u špilji. Vjetar se gotovo nije ni osjećao u špilji, naime, puhao je u smjeru suprotnom od ulaza stvarajući ugodnu temperaturu u njihovom igralištu. Janira i Nerisa nastavile su se igrati sa školjkama dok su Telma i Almik krenuli u zakrpavanje mreže.

Назад Дальше